Jedan korisnik društvenih mreža objavio je ovu fotografiju i napisao:
“Moja baka, Grejs Koldvel Bejz, rođena je 20. maja 1910. godine. Kada sam bio dete i kada mi je bio potreban dom, primila me je kod sebe. Oko polovine detinjstva proveo sam pod njenom brigom. Čuvala me je. Brinula o meni. Takve stvari bile su prava retkost u mom isprekidanom, nesigurnom detinjstvu.
Bila je hodajući, dišući stereotip, tvrda kao stara čizma sa zlatnim srcem. Rođena je na Mad Kriku, u istočnom Kentakiju, tri milje južno od zaboravljenog zaseoka po imenu Tram. U popisu stanovništva iz 1920. godine navedena je kao Grejsi, desetogodišnja devojčica.
Do trenutka kada sam se ja strovalio u njen život, već je preživela dva svetska rata i rodila i podigla sedam ćerki. Imala je četiri zuba, nelečeni dijabetes, težak artritis i ispupčene proširene vene.
Uprkos bolovima i mukama, pamtim je kako radi na staroj farmi bosonoga, iz dana u dan, pevajući pesme o Isusu i upozoravajući me na đavola. Najčešće je nosila veliku maramu oko glave, poput ruske seljanke, i izgledala je dvadeset godina starije nego što je zaista bila.
Vukao sam se za njom, želeći da pomognem. Uglavnom sam, međutim, bio previše nespretan mali saputnik. Ipak, to sam pokušavao da nadoknadim spremnošću da rizikujem svoj život samo da bih zaslužio njeno odobravanje.
Bili smo partneri i stalno smo nešto radili. Nekad bismo lutali po poljima, skupljajući jestivo bilje. Drugi put bismo zaklali kokošku. Uveče bismo sedeli na tremu i čistili boraniju, igrali se igrama sa rečima, a u bledećem svetlu ona bi mi pričala priče o starim vremenima. O lošim, teškim vremenima.
I danas volim reči, kao što ih je i ona volela, i ljudi mi kažu da sam pripovedač, kao što je bila ona. Volim da mislim da sam, kao i ona, tvrd kao stara čizma, a siguran sam da svaka dobrota koja postoji u meni potiče od nje, jer je ona bila najbolja osoba koju sam ikada poznavao. Sve to je moje nasleđe. Od Grejsi, rođene na Mad Kriku.
Sada sam odrastao, sada sam i ostareo, ali reći ću vam iskreno: Njen gubitak me i dalje seče pravo kroz dušu.”
